Raguži 1610.

Na poziv Udruge Raguži 1610. Stolac i Zagrebačkog odbora Raguža, srodnika i prijatelja okupili su se Raguži u subotu 9. lipnja 2018. godine na Lastvi i u Stocu. Oko 11,30 su na Lastvi uz cvijeće i svijeće iskazali pijetet svim pokojnim iz roda Raguža, koji počivaju u znanim i neznanim grobljima i humkama.

Uz zvuke himne Raguža odali smo počast pokojnima, položili cvijeće, zapalili svijeće i otišli pred kapelicu sv. Vlahe na sv. Misu. Bilo nas je oko pedesetak iz Hercegovine, Dubrovnika, Zagreba, Slavonije i Slovenije.

Prije sv. Mise predsjednik BiH udruge Raguži 1610. prof. Nikola Raguž Gunjinović održao je nadahnut govor:

„Moje je ime Nikola, tvoje je ime Marija, njegovo je ime Vlatko. Svi imamo svoje ime, ime kao prvi znak našeg  identiteta. Znak ubilježen u vječnu knjigu, u dlan ruke Stvoritelja našeg.

Marija ti si bila učtiva, odgovorna, ti si se javila, dolazim na Lastvu. To je pokazatelj volje i želje i znak još jednog kvaliteta u izgradnji identiteta. Vlatko je došao s isprikom: na fakultetu mi je počeo ispitni rok, pritisle su me obveze, oprosti ne mogu u subotu doći na Lastvu. Gledat ću za dogodine da to rješavam prije da bih mogao prisustvovati na tom našem grobištu, na toj našoj grudini pradjedovskoj, Špilji Makpelskoj.

I to je znak odgovornosti, i iskaz želje u izgradnji identiteta. Jer mi nismo broj, mi nismo čip, mi nismo ono. Ono je ništa. Budimo nasljednici i baštinici svojih predaka. Pogledajmo ovdje znakove identiteta, pogledajmo stijenje raspeto, križiće u ovim grudinama, ta imena … I da nismo njih imali i da nismo njih sljedovali i baštinili, pa kuda su nas sve vjetrovi nosili i razne bujice raznijele, ne bi nam se ni za trag znalo.

Zbog toga ćemo i danas na ovoj svetoj Misi, ovdje na ovom našem svetom mjestu, zajednički moliti Svemogućeg: od zloga nas zakloni i zasjeda njegovih, ne dopusti napasti da nam kuša slabosti. Oprosti nam Gospodine po milosrđu Svojemu, velo je naše uzdanje u obećanju Tvojemu“.

U 12,00 sati smo, predvođeni don Ivanom Perićem župnikom Cima i Ilića iz Mostara i don Damjanom Ragužem s Rotimlje, nazočili sv. Misi kod Kapele sv. Vlahe. Posebno nas se dojmila propovijed don Ivana Perića. Naveo je tri primjera – u prva dva je naglasio nebrigu za grobišta stara preko tisuću godina, koja samuju zapuštena, do kojih se ne može čak niti doći, i treći svijetli primjer u kome Raguži sačuvaše od zaborava groblje na Lastvi. Dadoše mu novi život za ova i buduća pokoljenja. Hvala mu na tome!

I kiša nas je poštedjela do samog kraja sv. Mise i omogućila da u miru Božijem zaključimo boravak na Lastvi. Prije odlaska nas je za uspomenu fotografirao rođak Miro, a domaćini počastili odličnom dudovačom i prvim petrovačama.

Nakon toga smo otišli na ručak i druženje u restoran San Pjero u Stocu. Uz huk Bregave, stolačku kišu, zvuke harmonike i bećarca uživali smo do kasnog popodneva.

Posebno su nas obradovali ovogodišnji maturanti srednjih škola iz Čapljine, Mostara, Neuma i Stoca koji su se odazvali osobnom pozivu predsjednika Nikole i nazočili okupljanju na Lastvi i domjenku u Stocu. S radošću su se uključili među starije i pokazali, da i na njih možemo računati. Nadamo se da će se ova ideja raširiti među mladim Ragužima, i da će ih svake godine biti sve više na skupovima Raguža.

Na ručku nam se pridružilo nekoliko rođaka, a pri kraju druženja i rođaci iz Kopra u Sloveniji. Tako smo se, spontano, uz smijeh i pjesmu dugo družili, te sretni i zadovoljni napustili Stolac.

Ratko Raguž Đajić 5/8 11111

Galerija: Zahvaljujemo Miri Ragužu Raguščiću, Ratku Ragužu Đajiću i Zdravku Biliću na poslanim fotografijama

Download (PDF, 4.48MB)