Raguži 1610.

„SVETOM VLAHI U POHODE“

Deseto godišnje okupljanje Raguža, srodnika i prijatelja u Hercegovini

U organizaciji Udruge Raguži 1610. za BiH, na Lastvi je u subotu 8. lipnja 2019. godine održano Deseto godišnje okupljanje Raguža, srodnika i prijatelja. Pozivu „Svetom Vlahi u pohode – Budimo na Lastvi u zajedničkoj molitvi“ odazvalo se stotinjak Raguža, srodnika i prijatelja iz Hrvatske (Dubrovnik, Slavonija, Zagreb), Njemačke, Slovenije, te Raguži, domaćini okupljanja, iz Hercegovine.

Okupljanje je počelo sv. Misom kod kapele sv. Vlahe, a misno slavlje je predvodio don Antun Pavlović, župnik hrašćanski. Don Pavlović je, u nadahnutoj propovijedi, zahvalio Svevišnjemu, i pozvao Raguže da nastave aktivnosti vezane uz promicanje roda.

Poslije sv. Mise Raguži su zapalili svijeću, stavili cvijeće i pomolili se kod Spomenika Raguža, kao iskaz pijeteta svim pokojnima iz roda Raguža koji počivaju u znanim i neznanim grobljima, grobištima i humkama. Gromko je odjeknula i Raguževa himna „Odkud da te zovnem rode“ napisana perom našeg rođaka Nikole Raguža Gunjinovića, a ispjevana srcem našeg rođaka skladatelja Ante Raguža. Iako u elektronskom izdanju, himna je uz tihu pratnju svih sudionika, potvrdila i ovoga puta riječi našeg rođaka i pjesnika Nikole:

SVETI VLAHO!

Mada je Lastva pustinja,

došao si i ostani,

tu nam je Špilja Makpelska,

grudina naših predaka.

Čuvaj u nama sjećanja!

Program je nastavljen odlaskom u špilju Vjetrenica. Kolona Raguža, predvođena našim rođakom Anđelkom Ragužem Macanom, krenula je kroz Popovo polje. Uz, uglavnom, napuštena sela, na trenutak su Raguži oživjeli tu oazu plodne zemlje, najavljujući, možda, povratak života u ove prostore.

Posjeta špilji Vjetrenica bio je poseban doživljaj. Opremljeni zaštitnom odjećom s kacigama uputili smo se, sa stručnim vodičem, u najdužu špilju u BiH. Kako nam je rekla naša simpatična voditeljica, turistička staza kojom smo se kretali duga je 650 m. Špilja je poznata od davnina, a prvi put ju je u svojoj enciklopediji spomenuo rimski povjesničar Plinije stariji, 77. godine poslije Krista. Očarani bogatstvom špiljskog nakita, jezerima i vodenim tokovima, Raguži su duboko iz srca tiho i zapjevali „Odkud da te zovnem rode“. Vjerojatno je u tom trenutku Čovječja ribica, koja obitava u tim prostorima, pomislila „zar i ovdje ima Raguža“ i skrila se u svoje jezerce, ali smo je ipak uspjeli vidjeti. Na povratku iz špilje, tog čuda prirode, još uvijek pod dojmom svega viđenog, Ragužuše su zapjevale i gangu, i tako izrazile svoje oduševljenje ovim prostorom. I ova špilja probudila je u njima sjećanja kada su, tijekom jednog od putovanja u Hercegovinu, našeg rođaka Stojana Raguža Gunjinovića tražile da ih uči ganganju (tebe Stole Ragužuše vole, pa te zato ko rođaka mole, da nas učiš ganganja pjevati, pa se tako želimo veseliti).

Nastavak rođačkog druženja organiziran je u restoranu Zavala. Restoran je smješten u obnovljenoj zgradi stare željezničke stanice gdje je nekad vozio popularni „Ćiro“ i spajao Zavalu s Dubrovnikom. Imali smo priliku kušati izvrsna domaća jela pripremljena na tradicionalan način. Uz svirku naših harmonikaša, od kojih je jedan Raguž koji nas prati i zabavlja već par godina, odlično smo se družili i u rođačkom okruženju, kao i uvijek, proživjeli odlične trenutke.

Neizmjerno hvala Udruzi Raguži 1610. za BiH što su nam, ponovno, omogućili nezaboravan susret.

Veselimo se budućim druženjima Raguža, srodnika i prijatelja!.

Raguži, srodnici i prijatelji

Fotografije s druženja su ovdje 🙂

Download (PDF, 2.71MB)