Raguži 1610.

Propovijed don Damjana u Zagrebu na godišnjem skupu Raguža

22. svibnja 2011. g.

„DA SVI BUDEMO JEDNO!“

DRAGI ROĐACI, PRIJATELJI, BRAĆO I SESTRE!

„Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam s njima“: govori Gospodin. Ovdje je nas puno više od spomenutog broja pa je, dakle i On s nama danas: Uskrsli, živi Prijatelj i Spasitelj Isus Krist.

„Kriste, u Tvoje ime sad smo ovdje svi…“ Ti danas predsjedaj našom zajednicom, Ti ćeš nas najbolje voditi, inspirirati kako ljudskije, bratskije i svetije živjeti u ovom životu. On se danas raduje s nama, raduje se našem zajedništvu, našoj bratskoj i rodbinskoj slozi, a smeta ga i čak boli svako naše razjedinjenje, neslaganje, nesuglasice. Zato ga molimo da On ta razjedinjenja, nesuglasice i razmirice utiša, ukloni kako bi zasjala ljubav među nama njegovim prijateljima, među nama rođacima.

Kad je došlo vrijeme da okonča i izvrši žrtvu na križu radi koje je i došao na ovaj svijet „ S neba siđe dolje radi griješnika, rodi se u štali radi Čovjeka“ upućuje Nebeskom Ocu svoju velikosvećeničku molitvu za nas koje mu je Otac povjerio. Ne želi da itko od nas propadne, ma ni jedan čovjek na ovoj planeti, moli Nebeskog Oca da budemo jedno. „Oče nebeski, molim te da ovi koje si mi dao budu jedno, kao što smo mi jedno….da tako budu savršeno jedno“ /Iv 17 22-23/. Znao je On unaprijed za Istočni i Zapadni raskol, znao je za sva razjedinjenja i raskole našega vremena pa mu je na srcu da ti raskoli nestanu, da bude više bratskog slaganja, razumijevanja, tolerancije, ljubavi i podnošenja jedni drugih.

Zato se On, milosrdni i blagi Gospodin raduje našem zajedništvu. Živimo ga ali s njime, računajući na Njegovu živu prisutnost ne samo u ovoj crkvi, pod prilikama Kruha i Vina nego u redovnom životu. Nosimo Ga jedni drugima. Mi koji smo se danas okupili u prvom redu Raguži pozvani smo da ga u ovom svijetu i životu svjedočimo, da životom pokažemo u koga i komu vjerujemo. Samo će tako napredovati naša zajednica, njegova i naše obitelji naša loza Raguža.

Sv. Pavao je imao dosta problema sa prvim kršćanima posebno u Korintskoj Crkvi. Znao je za razdore i sablazni, te strančenja i podjele među korintskim vjernicima. Zato ih prijateljski i očinski upozorava: „Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli, neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi/on čak kazuje i tko mu je kazao/braćo moja i o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori:“Ja sam Pavlov, A ja Apolonov, A ja Kefin, A ja Kristov“. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? /I Kor 10-14/.

Braćo i sestre! Svi imamo pravo na vlastito mišljenje, ali se u bitnim stvarima ne smijemo razilaziti. Bog nam uvijek mora biti na prvom mjestu, onda će sve vrednote, koje trebaju resiti svakog čovjeka, biti na pravom mjestu. Onaj komu je Bog na prvom mjestu, na pravom mjestu biti će mu njegova obitelj, njegova Domovina, njegov zavičaj, njegovo ime i prezime. „Ime mi je kršćanin, a prezime katolik“, tako reče netko kad su ga pitali kako se zove.

Ne želim politizirati, pogotovo s oltara, ali je to nekada i neizbježno. Susretne me nedavno jedan moj bivši župljanin koji fanatično zastupa svoju političku stranku, pa kad ga nitko ništa i ne pita on pita i provocira.Tako i mene upita „Kako ona tvoja stranka“ misleći da sam opredjeljen za suprotnu od njegove. Odgovorih mu: „Čovječe, moja je stranka Kristova Crkva. Nju ni vrata paklena neće nadvladati“. Drži se te nepropadljive i vječne stranke, okani se te koja danas jest, a sutra je nema. Mogu voljeti svoju zemlju i Domovinu, a da ne pripadam ni jednoj političkoj stranci. Mogu pokazati svojim životom što cijenim, što volim i zašto sam spreman život dati.

Nećemo, dragi moji rođaci, prijatelji, braćo i sestre, propustiti, a da ne kažemo koju riječ o poruci današnjeg Evanđelja. I ove su Isusove riječi, savjeti, upute izrečene neposredno pred odlazak na Kalvariju kao i one u kojima Isus moli Oca nebeskog da budemo svi jedno.

„Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U kući Oca mojega ima mnogo stanova, Da nema, zar bih vam rekao? Idem pripraviti vam mjesto!“/Iv.14 1-3/ Neka se ne uznemiruje srce naše u ovom burnom, nesređenom, zagonetnom, nepravednom svijetu i vremenu. On je s nama.Valja se osloniti na njegova obećanja, na njegovo ohrabrenje u svim burama i olujama. I Petar je hodio po moru dok je ravno gledao u Njega Spasitelja, a kad je odvratio pogled od Njega, k moru, k zemlji, počeo je tonuti….Tone današnje čovječanstvo zato što je odvratilo pogled u onoga koje za sebe te iste večeri reče: „Ja sam Put Istina i Život“. Pa reče nam da ode da nam pripravi mjesto. Da li se tome mjestu radovati ili ga se plašiti? Trebaju se radovati  oni koji u njega vjeruju i imaju povjerenje, plašiti se trebaju oni koji su na ovoj zemlji gazili njegove savjete pa tako i čovjeka kraj sebe.

Budemo li u životu slijedili taj put velikim slovom, nećemo zalutati niti se kajati što smo živjeli. Budemo li slijedili Istinu, jedino će nas ta Istina osloboditi, budemo li nastojali živjeti Život kojega nam jedino On ispravno nudi biti ćemo na koncu Dana sretni što smo živjeli jer ćemo iz ovog mukotrpnog života prijeći u život vječni.

I na kraju: Budemo li nastojali zaista biti jedno na svim kontinentima svijeta, budemo li se čuvali grijeha korintskih vjernika: razdora, strančarenja, podjela, svađa, budemo li slijedili Put Istinu i Život, živjeti će naše pleme, živjeti ćemo sretno sa ostalom braćom i sestrama, prijateljima, susjedima, to želim i od Boga molim za sve ljude svijeta, posebno za moje Raguže – Amen!